Svemir, ipak se vrti - naslovnica

ZADARSKA TEORIJA

(tekst iz 2004.g.)

UVOD

U ovoj građi iznijeti ću drugačiji pogled na izgled i odnose unutar svemira za koje ima dovoljno dokaza da su stvarno takvi.
Obraditi ću temu gravitacija i galaktičke tz crne jame kroz gravitacione odnose koji u osnovi nemaju crnih jama. Razrađujući nastajanje svemira dati ću prikaz stalnog procesa kao sve prisutnog i locirati ću uvijete i uzroke u kojima se odvija. Tijekom iznošenja materije razdvijiti ću ukupnost svemira na tri vrste materija koje su zapravo jedna te ista koja egzistira pri različitim uvjetima i međuodnosima.
Iznijeti ću sumnju u vjerodostojnost teorije čestica koja sa malim dopunama dobiva na težini i daje mogućnost za postizanje vjerojatnijih rezultata.
Obraditi ću neke temeljne pokuse iz kvantne fizike kroz nuđenje drugačijeg viđenja koja tek treba provjeriti.
Uzeti ću si za slobodu promatrati materiju i prostor u kojemu egzistira svemir, a i naša materija u njemu. Sva dokazivanja će u svojoj osnovi imati postojeća otkrića koja će ovdje biti drugačije prezentirana.

Hubble konstanta

Promotrimo iz današnjih spoznaja činjenicu da valjanost ove konstante možemo postaviti na drugoj osnovi. Astronomska promatranja su ovdje nedvojbena te moramo prihvatiti činjenicu da što naši teleskopi dalje vide brzina promatranih tijela raste. Imamo klasičan rast brzine po dubini.
Dokazi da imamo vrtnju u manjim sustavima kao i galaktikama nametnulo se da ozbiljno provjerimo vrijedi li to i za svemir. Snimci sa COBEa su dali diskasti oblik svemira u vrijednostima 13,7 mlrd/sg (previdjeti ćemo zvanične prezentacije). Vrtnja svemira kao konačnog (uvjetno) prostora dala bi za posledicu da on najveću brzinu svoje rotacije ostvaruje na vanjskom dijelu i da ona opada po dubini. Ovdje nije od presudne važnosti locirati mjesto unutar svemira odakle vršimo promatranje jer rezultate možemo dobiti jednake ili sličnih vrijednosti iz mnogih dijelova njegovog prostranstva. Plavi pomak u uvjetima rotacije je neminovnost. Bliski objekti koji su udaljeni po dubini imaju različitu brzinu i u svome srazu koji je mimoilaženje imaju plavi pomak. To možemo i indirektno zapaziti i u srazu udaljenih objekata koji svi skupa za nas imaju crveni pomak. Oni se udaljavaju od nas ili mi od njih uslijed opadajućih brzina ali između sebe one imaju plavi pomak.
Da kod slučaja Andromeda ne možemo prenaglasiti utjecaj gravitacije jasno pokazuju M 32,  Veliki i Mali Magelanov Oblak.
U uvjetima vrtnje svemira svi neobjašnjivi događaji dobivaju zadovoljavajuće riješenje. Možemo za pretpostavku uzeti da je iskazana vrijednost od 13,7 mlrd/sg ( pema znanstvenicima koji su obradili rezultate snimanja COBEa) poluprečnik. Vrlo lako je izračunati brzinu vrtnje svemira u ovim vrijednostima uz poznanicu da on na svom izvanjskom pojasu ima brzinu od 270.000 km/s.
Sve ovo ima za posledicu da je svemir uvjetno zatvorena cjelina i da gradi odnose unutar i izvan svog prostora.

Svemir, materija i suodnosi

Zatvoreni svemir  je sačinjen od materije koja egzistira i stvara suodnose sa poljem izvan njega kao i sa vidljivom materijom.
Istraživanja su pokazala da nedostaje 9/10 materije koju nazivamo tamna tvar. Tamna materija i nama vidljiva materija su uvjetno cjelokupna materija jedne promjenjljive cjeline koja je naš svemir.
Uvjeti su postavljeni iz razloga što vrtnja ima svoju vrijednost koju lako možemo pripisati materiji, a cjelokupnost mora podlijegati promjnjivosti radi suodnosa sa materijom izvan svemira. Ne treba nas buniti činjenica da upotrebljavam termin materija za sve jer dosadašnja istraživanja su dostatna da ustvrdimo da je sve jedna te ista materija. Ono što je različito su nastali odnosi unutar nje same.
Pozadinsko zračenje od 2,4 do 2,7 K vrednujmo kao vrijednost koja vlada u izvanjskom polju koje opisuje svemir, samim tim to je temperaturna vrijednost materije u kojoj egzistira naš svemir.
Poznavajući uvjete koje imamo kod materijala kod supravodljivosti primjećujemo da naš svemir udovoljava tim uvjetima i da je energija (ona tamna) supravodljiva materija. Impulsi koji se odvijaju unutar nje podliježu tim zakonitostima. Ukoliko se promatraju izdvojeno oni su jednolični i neprekinuti. Impuls svjetlosti od 300.000 km/s je nepromjenjiva konstanta, kao i impulsi drugih zračenja. Kroz zatvoreni svemir lako je razumijeti zašto materija iako izračuje se ne nestaje. Njena vrijednost je u tim uvjetima nepromjenjiva u odnosu na ukupna očitanja. Za dokazivanja očitanja da ukupna materija raste obraditi ću kasnije. Vidljiva materija proizvod je ukupne materije uključujući i izvanjsku uslijed tlačnih sila. Energija=materija je fina tvar koja kod stalnog stiska izvana ka unutra stvara nama vidljivu materiju. Sličan proces je i kod nastanka svemira ali različitost je temperatura pri kojoj su nastali ili nastaju. Nastajanje nove, uvjetno, materije ima posledicu da je ova toplija od predhodne. Naš svemir je temperaturno viši od izvanjske materije u kojoj egzistira. Njegova vrtnja ima pravac koji je početna osnova za rekonstrukciju njegove okoline.

 

Stalni proces

Tlačne sile dovode do prolaska energije kroz energiju uslijed čega se stvaraju polarizirane čestice cijelog niza veličina. Ovisno od veličine čestica nastaju sa bitno narušenom ravnotežom u korist pozitivnog odnosno negativnog naboja. Narušeni naboj unutar fluidne čestice pokreće automtski proces zasićivanja. Uslijed velikog broja veličina i razničitosti narušenog naboja imamo veliku dinamiku povezivanja, a ona se odvija na više nivoa istovremeno.
Za nas izdvajajući procesi su veličina kvarka, elektrona i neutrina. Jasno se isčitava da cjelokupna (tamna) materija nema naglašeni naboj i za nas je neutralna, odnosno bez naboja. Kako se sve odvija unutar te materije čestice pri tvorbi sve složenijih ustroja koriste i ovu materiju. Kod nastajanja neutrona kvarkovima se prodružuju dva elektrona, dva neutrina i 2x 0,136 MeV neutralne materije koja dok je u neutronu je naizmjenično magnetizirana uslijed stalnog povezivanja kvarkova radi njihove neravnoteže kod naboja. Naboj stalno tjera čestice i udružene sustave na daljna povezivanja kako bi stvorili ustroj koji nalazi svoj (uvjetni) mir u okruženju. Svojstvo materije je da dozvoljava sustave određene gornje veličine iznad koje u tim uvjetima ne mogu nastajati elementi reda više, te dolazi uslijed novog povezivanja do stalnog osipanja, odnosno zračenja. Sličan proces imamo i kod izotopa koji su sa tendenciom prelaska u osnovno stanje susjednog reda.
Vrtnja čestica unutar sustava, a i dijelova sustava unutar različitih struktura je težina, a i gravitacija koja objedinjuje privlačnu silu uslijed magnetnih sila i odbojnu silu koja uslijed vrtnje odašilje valove dalje od tijela. Najizraženije je to kod nebeskih tijela koja imaju vrtnju (tijela koja nemaju vlastitu vrtnju ne odašilju valove) kada uslijed pravca gibanja atoma dobivamo sinhrotonsko zračenje koje uznemirava neutralnu energiju stvarajući odbojne valove. Vrijednost privlačnih el.magnetnih sila potiru se odbojnim. Ako je objekat privučen elektro-magnetnim silama Sunca on uslijed velike brzine ima veću vrijednost od odbojnih sila kod planeta koji imaju vlastitu vrtnju te su sudari te vrste neminovnost ako se planet nađe u putanji dolazećeg objekta. Tijela zarobljena u gravitaciji većeg objekta i unutar su vrijednosti koje ne dozvoljavaju im da imaju vlastitu vrtnju dodatno svojim el. magnetnim silama privlače dolazeće tijelo i njihova površina je značajno naborana u tim procesima sudara. Odbojni valovi opadaju po dubini koju očitavamo sve manjim brzinama zarobljenih tijela po dubini.
Udružene čestice uslijed stalnih naizmjeničnih el. magnetnih sila se okupljaju u cjeline unutar kojih se nastavlja sve složenije kombiniranje na lepezi mogućnosti. U vremenu i dinamici koja proističe iz uvijeta dolazi do sustava koji počinju isijavati, a prelaskom kritičnih uvijeta, kako veličinom tako i složenošću dolazi do poslednje faze kada uslijed eksplozije veći dio čestica gubi integritet i prelaze u neutralnu materiju. Cijeli je niz sporednih događaja koji dovode takođe do dzintergiranja čestica vidljive materije.

Ponašanja materije

Niske temperature su izvukle magnetne sile iz materije svemira ostavljajući čistu energiju koja podržava supravodljivost različitih impulsa. Neutralnost energije ima pravilnost da ona kao cjelokupna egzistira kao jedna čestica ili jedna količina na jednom mjestu unutar hladnije istovjetne energije. Vrtnja koju ostvaruje svemir izdvaja ga unutar tih uvijeta i odgovorna je za njegovo trajanje. Brzinu bliskoj svjetloti materija (vidljiva) bez uporabe energije može ostvariti kroz vrijeme samo u supravodljivoj materiji (tamna energija).
Stvaranje v.materije je uzlazan proces do veličina mega zvijezda koja za korektivan faktor imaju uvijete u kojima egzistiraju i duljinu vremena nastanka (životni vijek ako je duži uslijed sporog rasta do raspada doći će kod manjeg reda veličina, a burniji razvoj koji dovodi do bržeg prerastanja gornjih granica imaju kraći vijek nekog nebeskog tijela).
Okupljanje materije nije samo jedinično. Plinoviti ustroji, unutar galaktika, mogu biti pokrenuti vrtnjom i u centru stvaraju pijavice kada dobivamo tijelo veličine desetke tisuća s/g koji su uslijed svoje specifinosti nastanka i strukture i najveća svemirska tijela-objekti.
Vrtnja ovih tijela koja je podržavana iznutra stvara uz el.magnetne sile koje su odgovarajuće veličini tijela i jake odbojne valove koji su izraženije što je vrtnja veća.
Unutar zatvorenog svemira brzina rotacije pada od izvana ka unutra.

Materija nema za posledicu stvaranje ustroja kao što su crne jame jer je prostor otvoren a sabijanje dovodi do stvaranja čestica. Raspadanje materije može proisteći samo kao proces uravnoteženja ka dugotrajnijoj održivosti odnosno kada tome doprinesu drugi uvijeti kao što su sudari kod velikih impulsa kada imamo zrakasti pravac. Diskolikost oblika proističe iz vrtnje koja tijelu daje elipsu, a odbojne sile gravitacije se koncentriraju na elipsi. Masa tijela i vrtnja daju indirektnu težinu koja se očitava na broj i strukturu zarobljenih objekata.
Kod protona (atoma) dostatni impuls utiskuje dodatnu neutralnu količinu neutralne materije kada imamo pobuđeno stanje protona. Vrtnja kvarkova koja nije slična vrtnjama kod nebeskih tijela ima tendenciju povratka u prvobitno stanje. Što je više energije ušlo u zatvoreni prostor vrtnja ga brže istiska. Pretumbacija kvarkova stvara stalne naizmjenične el.magnetne sile koje djeluju na privlačenje i odbijanje čestica nižeg reda kao što su elektroni i neutrini, a i niz drugih čestica. Atomi složenijih elemenata ne moraju samo imati tvorbu od protona, neutrona i neutrina već mogu integrirati i neke manje stabilne jedinačne ili drugačije udružene čestice.Struktura neutrona je izmijenjena ulaskom para elektrona i neutrina kao i znatnog udijela neutralne energije koja sada stalnim naizmjeničnim magnetiziranjem od strane kvarkova dodatno doprinosi stabilnosti ovoga ustroja. Struktura višeg reda helij ima jednu točku gdje se odvija povezivanje i centralna vrtnja koja je unutra elementa tako da izvanjski razvičeni dijelovi strukture su inertni. Svi viši elementi u svijim strukturama imaju "prazni" prostor kroz koji manje ili više se kreću elektroni, neutrini i tamna materija. Kretanje impulsa ne smijemo poistovijetiti sa kretanjem materije ovih redova veličina.
Kako prazan prostor ne postoji sva kretanja se moraju vezati za složenost polja u volumenu. Upućujući elektron u polje ka otvorenoj rupici mi sa njim pogađamo puno polje koje prosleđuje impuls tenzorske vrijednosti dalje u polje. Kako u rupici to polje takođe popunjeno redom veličine ovih čestica impuls teče dalje sve do prepreke. U mjeraču registriramo pristigli impuls koji je došao kroz polje elektrona. Tenzorska vrijednost impulsa obuhvata i drugu i treću rupicu  te se prolazni impuls usložnjava.
Pobuđivanje tamne ili neutralne materije zaduženo je za prenos impulsa svih zračenja. Kako ovu materiju promatramo kao jednu česticu u ovom polju ne možemo imati veću gustoću. Značajna karakteristika fotona je da najveću vrijednost dobijaju, osim snage i količine impulsa, kod sraza sa preprekama.

Kraći siže iz rada "Dvopolni fluidni svijet", autor Slavko Sedić
Zadar, 04.10.04.g.

Svemir, ipak se vrti - naslovnica